Neki od nas nisu vrtjeli hula-hup otkad su bili djeca, neki ga nisu vrtjeli nikada. Hupanje ne pamtimo tako lako kao vožnju bicikla, pa je, bez obzira što im to nije prvi put da se susreću s njim, prva rečenica koju čujemo kad nekome pružimo hula-hup najčešće: «Ja to ne znam!».
Ako ih uspijemo nagovoriti da probaju, nespretno bace hup oko struka i, dok gledaju kako u kratkom roku pada na zemlju, potkrepljuju svoju izjavu objašnjavajući kako su oni iznimka kod tvog pravila da svatko može hupati. Malo je onih kojima uspije iz prvog pokušaja i normalno je da ti u početku hup pada. Tri su najčešća razloga zašto je to tako:
Kada pokušavamo zadržati hup oko struka, naši mišići uče novi pokret i potrebno im je neko vrijeme da ga memoriraju. Zato je bitno učiti mišiće pravilno od samog početka. Ako imate osjećaj da ne napredujete, probajte ovo: raširite noge u širinu ramena i stavite jedno stopalo malo ispred dugog. Naslonite hup na leđa u visini struka i držite ga s obje ruke. Snažno ga gurnite u koju god stranu želite i nemojte micati tijelo, pustite ga da padne na pod. Ona strana u koju ste prvi put bacili hup najčešće je vaša prirodna strana i ona nema veze s tim jeste li inače dešnjak ili ljevak. Što se dogodilo? Hup je napravio par krugova oko vašeg tijela i brzo je pao. Sada probajte opet, ali ovaj put pazite da ga bacite što ravnije. Znamo da vam je to prirodan pokret (pogotovo ako ste žena), ali da bi se hup zadržao na tijelu, NEMOJTE kružiti bokovima! Umjesto toga, pomičite bokove naprijed-natrag (kao da prebacujete težinu s jednog stopala na drugo) svaki put kada hup napravi krug oko vašeg struka. Ako je to prvi put da hupate, možda će vam biti potrebno malo vježbe, a ako ste pokušavali već prije i nije vam išlo, držite se ovih uputa jer ćete sigurno napraviti barem koji okretaj, a s vremenom i puno više. Kad svojim tijelom uspijete spriječiti hula-hup da padne na zemlju – vi hupate!
Ako se i dalje mučite, problem može biti u veličini hupa. Ako koristite plastični, dječji hula-hup, gotovo sigurno vam je premalen i lagan. Nabavite (ili, još bolje, budite kreativni i sami napravite) hula-hup za odrasle koji odgovara vašoj visini i konstituciji pa probajte opet. Zapamtite: kada ste u dvojbi oko veličine, odaberite veći! Uvijek možete smanjiti vaš hula-hup, ali ne možete ga povećati!
Ako pak veličina hupa nije problem, u 90% slučajeva početnici ne gibaju tijelo dovoljno ili ga ne gibaju uopće nakon što rukama gurnu hup prvi put oko tijela. Morate se kretati i, da, normalno je da vas to umara jer, vjerovali ili ne, vježbate! Ako ste sve napravili kako treba i nakon nekog vremena osjetite da hup pada, usporili ste. Držite ritam! Hup se ne može rotirati bez vaše pomoći! Sheldon Cooper bi vam sada vrlo jednostavno objasnio da hupanje ne može biti uspješno bez izravne primjene prvog Newtonovog zakona: svako tijelo ostaje u jednolikom, pravolinijskom pokretu sve dok neka vanjska sila ne dovede do promjene tog stanja. Ta sila je gotovo uvijek gravitacija. Mi moramo našem hupu pokretima tijela osigurati dovoljno sile da potučemo sveprisutnu i svemoćnu gravitaciju svaki put kad ga zavrtimo. Sila koja se stvara kretanjem tijela se pomoću trenja (koje nastaje kontaktom tijela i hupa) prenosi na hup, a rezultanta svega je kretanje hupa. S vremenom i iskustvom dodirne točke po cijelom tijelu zamjenjuju početne naprijed-natrag i potrebno je manje sile da zadržimo hup u pokretu.
Nakon što svladate osnovne pokrete, tijelo će prolaziti kroz jednak proces svaki put kad učite neki novi trik jer tražite od njega da se kreće na način na koji se nije kretalo nikad prije. Bez obzira na razinu vašeg znanja i vaše iskustvo, zveckanje hupa dok udara o pod zvuk je napretka. Sljedeći put kad vidite snimku ili nastup neke huperske zvijezde čiji vas talent ostavlja bez daha i, koliko god se odupirali tome, dovede do sumnje u vlastite sposobnosti, sjetite se da se ni oni nisu rodili s tim i da je taj talent posljedica beskrajnih sati provedenih unutar plastičnog koluta. Svi su jednom bili početnici.