Vrući (pro)ljetni dani su iza ugla i bojažljivo nam u primisao naviru slike naših neosunčanih tijela koja su nakon duge zime prvi put uskočila u oskudnije krpice. Vrijeme je kada svi koji zabušavaju u hladnijim mjesecima počinju razmišljati o načinima na koje bi mogli dobiti figuru čiji odraz u ogledalu stavlja zadovoljan osmijeh na lice, pažljivo odmjeravajući koji nam režim tjelovježbe ne oduzima svo slobodno vrijeme svijeta ili pak ne brani da smažemo onaj čizkejk što nas stalno gleda iz izloga slastičarnice ulicu niže.
Dobiješ već tradicionalan poziv od prijateljice koja te uzbuđeno zove da krenete u teretanu. Veli da nije daleko, dvije minute od stana, da imaju nove super sprave, nema gužve, a na porti radi zgodan taman-koliko-treba-nabildan apsolvent DIF-a. Zahvališ joj i kažeš da ne ideš jer hupaš i to ti je dovoljno. «Mooolim? Hupaš? Hupaš kao vrtiš hula-hup?» Onda ti pola sata na mobitel objašnjava kako se zabavljanje s igračkama ne bi trebalo smatrati pravim vježbanjem i kako time što to uopće nazivaš vježbanjem totalno omalovažavaš pravo vježbanje kao što su sklekovi ili trbušnjaci.
Sjetiš se svih onih koji uredno kupuju godišnje pretplate za teretanu i zapravo ih koriste, a ne drže ih, kao ti, u ladici i svako toliko pomisle kako od sljedećeg ponedjeljka kreću vježbati, kojima nije lijeno ugasiti tv usred najdraže serije (iako će poslije nje druga najdraža po redu, a onda film kojeg su već gledali, al' nema veze jer im je bio super pa žele opet sat i pol buljiti u njega jer moraju provjeriti je li im i sad jednako super) i trčati po Savskom nasipu, koji nakon svakog 6-og pretrčanog kilometara ispijaju smuti i nadaju se da ćeš pokazati zainteresiranost kako bi ti onako važno, s oduševljenjem i joj-koji-amater pogledom, u detalje opisivali što mu daje tu neodoljivu zeleno-smeđu boju, koji na društvenim mrežama entuzijastično pišu statuse tipa: «Danas radim kvadricepse, jedva čekam!».
Onda se sjetiš da to možda i nije loše, ali da ti jednostavno nisi takva i da ćeš se nakon napornog dana na fakultetu ili poslu ipak radije odlučiti za aktivnost koja ti je zabavna, a može se itekako nazvati vježbanjem! Ako ti prijateljica i dalje ne vjeruje, možda će je znanstveni dokazi uspjeti uvjeriti u suprotno!
Američko vijeće za tjelovježbu (ACE) objavilo je rezultate studije o hupanju kao kardiovaskularnom treningu. Rezultati istraživanja su pokazali da hupanje sagorijeva u prosjeku 7 kalorija u minuti, što je otprilike 210 kcal u pola sata, i da se u vidu srčanog pulsa i sagorijevanja kalorija može vrlo lako mjeriti sa svim grupnim aktivnostima. Štoviše, hupanje daje jednake rezultate kao step aerobic ili kickboxing za koje je poznato da zadovoljavaju kriterije naprednog kardiovaskularnog treninga. Istraživači su istaknuli da bi se, zbog raznovrsnosti pokreta, hupanje trebalo smatrati dobrom vježbom za čitavo tijelo jer poboljšava fleksibilnost i ravnotežu dok ojačava i tonira mišiće leđa, trbuha, ruku i nogu (Holthusen i sur., 2011).
A znate što je najbolji dio? Niste ni svjesni da cijelo vrijeme vježbate! Dok provodite vrijeme u teretani, brojite svaku minutu i potajno se molite da kazaljke na satu što prije otkucaju punu uru kako bi se s pritajenim veseljem rastali od ružne, ljepljive sprave. Hula-hup ponesete u park i par sati nakon se pitate kako su i gdje magično nestali sati. Onda skužite da ste cijelo vrijeme bili zaokupljeni hupanjem i da je to vjerojatno bila najduža tjelovježba u vašem životu. U nevjerici se pitate kako je moguće da ste toliko dugo vježbali. Odgovor je jednostavan: jer ste se zabavljali! U tom trenutku se sjetite svih onih kojima trener u dvorani prijetećim glasom zadaje još 20 sklekova i 40 trbušnjaka dok nisu ni sišli s trake za trčanje. I sretni ste.
Tvoja prijateljica će svakim satom provedenim u teretani biti sve manje motivirana jer će proći mjeseci dok se ne počnu nazirati jedini vidljivi (i, budimo realni, nama ženama jedini bitni) pokazatelji silnog truda, vremena i znoja kojima mjeri napredak – trbušni mišići, dok ćeš ti napredak brojiti u novim pokretima, figurama, trikovima i prijelazima koje ćeš svladavati svaki put kad uzmeš hula-hup u ruke. Kad jednom budeš sretna jer si baš taj dan usavršila chest roll ili onu novu izolaciju koju si vidjela na YouTubeu, pogledat ćeš svoj odraz u ogledalu i razvući će se osmijeh. Gle, a ti zaboravila da si upravo zbog toga i počela!